Mo(j)e vrijeme: Hrabrost

Kako znaš da je vrijeme za promjenu?

Sjedile smo na kavi. 

„A kako si znala da je to to?“ – pitala me Michela, bez zadrške, iskreno, kako to samo žene znaju kada žele razumjeti nešto iznutra. Ne iz znatiželje, nego iz čežnje.

„Nisam znala“, rekla sam.

„Samo sam znala da ovako više ne želim.“

I to mi se činilo kao dovoljno dobar početak.

Nemir kao unutarnji kompas

Nekad ne znamo točno što želimo. Ali znamo da ono što imamo više nije za nas. I taj nemir – tihi, uporan, bez riječi – krene nas pratiti.

Kod mene je došao nepozvan, ali uporan. Prvo kao osjećaj nezadovoljstva koji sam pokušavala racionalizirati, a onda kao stalna misao: „Zar je to – to?“

Počela sam tražiti žene koje su zakoračile u nepoznato. Slušala sam podcaste, čitala newslettere, gutala priče onih koje su otišle iz „sigurnog“ u nešto što nisu mogle objasniti, ali su morale pokušati.

Nisam ih pratila zato što sam htjela kopirati. Pratila sam ih jer sam htjela povjerovati. Da je moguće. Da i ja mogu.

 

Kad te promjena zatekne dok držiš bebu u naručju

“Zvuči čudno, ali iako bi to trebao biti jedan od najispunjenijih trenutaka, mene je kad sam postala mama preplavio osjećaj da više ne mogu ovako.” – rekla mi je Michela.

I tu smo se našle. U tom trenutku kada ono što je bilo više ne može trajati.

“Nisam imala plan. Nisam imala odgovore. Imala sam dijete koje me treba, osjećaj koji me proganja i tihu misao da mora postojati nešto više. Nešto moje.”

Michela je znala da želi svom sinu Thomasu pružiti slobodu da slijedi svoje snove, ali kako ga je mogla naučiti to ako sama nije bila spremna napraviti taj korak? Taj unutarnji poziv da krene prema nepoznatom bio je njezin način da mu pokaže kako se hrabrost živi svaki dan.

Moé je krenuo iz te misli. U trenutku koji nije izgledao kao savršen. Dapače, bio je sve samo ne idealan. Ali bio je istinit.

“Zoe i ja smo shvatile da nećemo nikad imati sve posloženo. Da moramo same stvoriti trenutak. Da savršeni trenuci ne dolaze – stvaraju se.”

Dozvola da želiš više

I ja sam jednom sebi morala reći: smijem ovo željeti. Smijem tražiti više. Iako izvana sve izgleda dobro, iako nema ničeg „lošeg“, nešto mi je govorilo – može drugačije.

Dala sam si dozvolu da tražim. Da sanjam. Da ne budem zahvalna na onome što nije moje. I da me to ne čini pohlepnom, već iskrenom.

Michela je imala isti trenutak.

“Imala sam bebu u jednoj ruci, strah u želucu i kaos u glavi. I rekla sam si: ako ne pokušam sada, kad ću?”

Bez sigurnih puteva, ali s podrškom

Hrabrost nije glamurozna. Ne dolazi s fanfarama. Često izgleda kao umorna žena koja tipka mail u ponoć jer dijete napokon spava, i ona napokon diše.

Ali hrabrost je i osjećaj da nisi sama.

“Zoe i ja smo bile jedna drugoj vjetar u leđa. Bilo nas je strah, ali smo se držale.” – rekla mi je Michela.

I ja sam imala svoje saveznice. Žene koje su me podsjećale tko sam i tko mogu biti.
Ponekad ne trebaš kompas – samo ruku koja će te povući za sobom.

Knjiga mjeseca: biraj bitke koje vrijede

“You only have so many fcks to give. So choose them wisely.”*
– Mark Manson, The Subtle Art of Not Giving a Fck*

Ovo nije tipična knjiga za samopomoć. Ona ne nudi recepte, nego pitanja. Ne obećava lakoću, nego jasnoću.

U mjesecu kada govorimo o hrabrosti, birale smo knjigu koja potiče na razlučivanje. Jer nije hrabro baciti se na sve. Hrabro je znati što više nije tvoje, što više ne zaslužuje tvoju pažnju, i kuda želiš ići – makar još ne znaš kako.

Ova knjiga nas je podsjetila da je energija ograničena valuta. I da ju trebamo čuvati za ono što stvarno želimo graditi.

Kada kažeš „ne“ stvarima koje te iscrpljuju, to je početak. Kada odlučiš da ovo više nije dovoljno – iako možda izgleda „okej“ – to je hrabrost.

Zato je ovo knjiga mjeseca u mo(j)em vremenu. Jer nas podsjeća da ne moramo sve. Samo ono što je stvarno naše.

Mit o savršenom trenutku

Prema Global Dreams Indexu, više od 50% žena u svijetu odustane od svojih snova jer misli da „nije pravi trenutak“.

Ali kako kaže Michela:

“Ako ne pokušam sada, kad ću?”

Nemoj čekati da se sve posloži. Nemoj čekati da postaneš netko drugi.
Tvoja buduća verzija te neće dočekati – ti moraš doći do nje.

Možda ne znaš što želiš – ali znaš da više ne možeš ovako

Ako te išta u ovoj priči dotaklo – znaj da nisi sama.

Možda danas ne znaš točno što želiš.
Možda ne znaš gdje početi.
Ali znaš da više ne želiš ovako.

I znaš što?

To je dovoljno.

Tvoje mo(j)e vrijeme počinje ovdje

Prijavi se na naš newsletter
i svakog mjeseca primi novu priču – stvarnu, iskrenu, žensku – o snovima, promjenama i životima koje stvaramo same.

Mo(j)e vrijeme
za žene koje ne čekaju idealno vrijeme – nego ga same stvaraju.

Autor: Dea Valenta